Gutanje sna
Gutanje sna je sasvim ličan doživljaj magije i realizma u nedefinisanom vremenskom periodu. Grupu radova čine crteži rađeni pastelom na papiru. U trčanju kroz san dolazim do usporenog vrtloga koji čini neku sferu opsjednutosti sjećanjem.Polu fantazija koja to vremenom postaje - Izmišljena nekadašnja realnost. Uljepšana uvijek. Magična kao takva. Zamalo da povjerujem u nju. Odbacivanje nedopadljivih stvari donosi neke nove na njihovo mjesto. Uživam iluziju koju vidim, stvarna je takva. To je moja zabava, preokupacija pričom, vremenom i (o)sjećajem. Na tom put brišem stvarno da bih ponovo proživjela isto…ili nešto novo. Saznajem, zaboravljam svjesno da bih se vratila na neznanje.Uvijek se vraćam na isto. Nesto što sam bila sada je već prošlo, a valjda ostane ono što suštinski jesam. Ovako bih se oslobodila svega, paradoksom, hodom unazad. Zaključak je da zapravom malo znam a pokušavam da dodjem do neznanja i znanja u jednom i razumijevanja svega što bih mogla da saznam ali odbijam jer izbjegavanje stvarnosti je komotnije nego suočavanje. To je, za sada mi se čini, vječiti strah od nepoznatog sa kojim se borim. Priznavanje straha. Osvješćivanje toka života, osvješćivanje donosi svjetlost. Nasuprot tome je neznanje. Zazidan beskraj, zvjezdano kolo oko srca. Razvijam se kroz izmišljanje oblika i boje u prostoru. Crni i bijeli papiri su počeci razmišljanja - pozadina. Crna kao oduzeta svjetlost bez prethodnog znanja. Bijela je suprotna, sveukupna. Puna je i prazna istovremeno, filozofski savršena. Ističem u njoj što znam. Sebi je dovolja pa zato u meni izaziva strah. Vizuelno je sveukupna a lažna misao preko crteža tu je lako uočljiva … Tamni prostori su snovi u kojima se scene transformišu i traju, postoje, nekada koliko dan, zato se jedan naziva Vječni mrak, noć i svjetlo dana. San mi je novi fiktivni život, hrabra sloboda u razmišljanju...bez mnogo razmišljanja, čisti instinkt. Tamni i svjetli momenti se sjedinjuju, kao u muzici tako i u crtežu, stvaraju frekvencije koje ukoliko pratimo određenu liniju ili grupu sličnih, kreiraju se taktovi. Kao u nekoj kompjuterskoj igrici, prelazim levele…u svakom sledećem nova pozadina, problem i vrijeme koje kada istrošim uvijek mogu da vratim. Note: Figurativni prikazi su spavači, samo živi u toj formi crte jer ih vrijeme više ne prepoznaje da bi ih vratilo u level sadašnjosti.

Slomljeno srce
Serija kolaža Broken heart sastoji se od 4 djela različitih formata na papiru. Nastali su u periodu između 2019-2020. U romantičarskom duhu uvela sam kolažirane isječke simbola srca. Sastavljanje djelova u svrhu ponovnog sklapanja себе gdje djelovi nekadašnje cjeline sada postoje sami za sebe. Energija ih drži poređane ali neznanje da se sjedine im ne daje da ponovo postanu jedno. Simbol srca je asocijacija ranjivosti. Tinejdzerski osjećaj kraja svijeta kada se slomi srce je upravo atmosfera u kojoj sam stvarala ove radove pokušavajući da se predam onim što se smatra patetičnim u ljubavi. Imajući taj nerealistični manir sanjara, Pričanje o osjećanjima je lakše nego zapravo osjećati osjećanja. Оvdje su pretočene apstraktne reprezentacije konfuzije, osjećanja koje nisam mogla objasniti riječima. Baš zbog tog straha od priznavanja kompletnog pada duha koje proizvodi stanje slomljenog срца. Kroz ovaj rad sam učila o sebi; pokušala da me razumijem jer neznanje je duboka praznina iz koje ništa nisam uspjela da dobijem. • The Broken heart collage series consists of 4 peices of different formats on paper. They were created in the period between 2019-2020. In a romantic spirit, I introduced collaged clips of heart symbols. Assembling parts for the purpose of reassembling oneself where parts of the former whole now exist for themselves. The energy keeps them in order, but the ignorance to unite does not allow them to become one again. The symbol of the heart is the association of vulnerability. The teenage feeling of the end of the world when my heart breaks is exactly the atmosphere in which I created these works trying to surrender to what is considered pathetic in love. Abstract representations of confusion are poured out here, feelings that I could not explain in words. It is precisely because of this fear of acknowledging the complete decline of the spirit that produces the state of a broken heart. Through this work I learned about myself; tried to understand me because Ignorance is a deep void from which I have been unable to obtain anything.

Green screen
Green screen je grupa fotografija koje prestavljaju prezentacije crteža u promjenjivom prostoru pomoću izmjene pozadine simbolično nazvano efektom koji se postiže pomoću green screen-a u filmskoj i TV industriji. Pokretač ideje o ovom radu je bilo razmišljnje o mjestu izlaganja radova van galerijskih prostora. Kako bi otvoreni prostor, kao što je park, uticao na sagledavanje crteža koji imaju temu aptraktnog doživljaja sna? Pozadina koja se digitalnom montažom mijenja u željenu sredinu bilo ona prikaz realnog mjesta ili fiktivnog apsolutno mijenja percepciju sagledavanja djela ili objekata dajući im mogućnost teleportacije i transformacije njihovog konteksta. Da li promjenom pozadine se nužno mijenja cjelokupan kontekst djela? Green screen je ovdje priroda – zelena površina. Zamjenom prostor postaje uslužna i iskrivljena dimenzija. Razmjenom energije između postavke radova u stvarnosi, prirodi, gdje su zakačeni između stabala čini njihovo sagledavanje drugačije. Tu smo svjesni svoje pozicije i našeg učešća u trenutku, dio smo slike i same izložbe. Isti izgled zabilježen ili montiran na fotografiji daje novu energiju i stvara doživljaj gdje iz drugog svijeta posmatramo novi, slično situaciji u kojoj smo se našli tokom vanrednog stanja izazvanog virusom kada je dodir sa djelima iz muzeja i galerija postao isključivo virtuelan. Pitanje je što smo tim virtuelnim uživanjem djela dobili?