Hodaj pokraj mene/Walk beside me
Dela se bave izgubljenim vrednostima, odnosno nestalim ljudima koji su kao nosioci vrlina bili personifikacija tih vrednosti u jednom vremenu. O tome kako usled pada celokupnog sistema vrednosti najbolji odu i njihova mesta u društvenom sistemu ostanu upražnjena. Da li kad odu najbolji loše društvo uništava dobre navike i onih koji bi mogli da dosegnu određene vrline? Muzičari, obućari, ribari kao nosioci jednog poziva koji obeležava mesta društvenog okupljanja, društvene kohezije, spoznaju možda pre i bolje, sve sunovrate i uspone vrednosti koja obeleže određeno vreme. Ovde vreme, kao linearni kontinuum, nije predmet bavljenja već ljudi sa svojim vrlinama i manama kao jedan diskontinuum u civilizacijskom smislu. Jedna od početnih razmatranja je bio taj uspon i pad civilizacije koji uvek počinje usponom, odnosno padom morala i svesnosti pojedinaca o tome, još od Diogena iz Siope i njegove potrage za čovekom pa sve do naših dana. Dela se bave pitanjima zaborava i svesnosti kako jedna zajednica gubi kontinuitet, kako se odriče iskustvenog znanja, svih veština i vrlina koje su generacijama sticane. Tretiranje starijih članova zajednice kao starih kofera punih nepotrebnog sadržaja, a ne kao zaslužnih članova društva punih znanja. Odlazak mladih, sva ta upražnjena mesta koja ostaju iza njih, mesta u kojima su se zadesili, koja uzimaju zdravo za gotovo i olako se odriču svega odlazeći negde drugde. Odsustvo požrtvovanosti, istrajnosti, odsustvo života. Priča o obućaru Imam svoj poziv, svoj zanat, ja živim od toga. Čitav život radim ono što volim. Nikada moj zanat nisam izdao, niti je on mene. Mnoge stvari su se promenile. U ovom mestu još sam samo ja ostao, nekada nas je bilo mnogo. Od klepeta naših alata nekada je nastajala divna muzika. Sada svira zaglušujuća tišina. Ljudi se menjanju, vreme protiče svakako, dogodine ovo biće lani, dogodine ništa neće stati. Moj um je i posle toliko godina bistar, ali snaga me polako izdaje. Pogled mi luta prema svetini, tražim ko će posle mene sesti na ovo mesto. Učenike je danas teško naći, teško je ljudima da poveruju u rad, u znanje. Šta god da se desi ovaj svet će se kretati, zemlja neće stati, ljudi će hoditi. Ukoliko radiš ono što voliš, nemaš čega da se bojiš. Hodaj pored mene. Story about shoemaker It is a story about love towards profession which is slowly fading like candel on the wind. Shoemaker has been working with his tool making compound and beautiful music, sonnet called shoe. Every shoe has its owner. Shoes are way of living, not lifestyle. People nowadays trough their knowledge, dignity as an old shoe. No one appreciate real life skills and healthy competence does not exist anymore..but the earth still goes around and we have to adjust but we still need to preserve love in all what we are doing.

Odavno vas tražim/Long ago looking for you
Priča o harmonikašu Mnogo toga se promenilo, stvari više ne stoje isto. Ostala su upražnjena mesta, prazni stolovi za Ljudima koji su otišli. Neki su odavno pronašli druga mesta, a nekima mesta više nisu ni potrebna. Ostali su tragovi koje retko ko viđa. Ja sam i dalje tu, čekam da se opet pojave, da ih moje oči pronađu one koji su vredni tih mesta. Još dugo ću sedeti, ne moram pričati, ne moram pevati, a možda već sutra i ja odem. Šta i koga ostavljam zar je bitno. Mada možda ipak dođu, možda opet sve zasija iz ove patine paloj po nama. Mnogi prolaze pored mene, neki me primete, a neki i ne. Hodaju okolo sa svojim prtljagom, svako svoj teret nosi. Ponekad zastanu, pogledaju gde su, pogledaju oko sebe. Ljudi se menjanju, vreme protiče svakako, dogodine ovo biće lani, dogodine ništa neće stati. Ja sedim i tražim retke, onakve kakvi su možda nekad bili. Sedeću ovde još malo, tražiću još, ne znam šta će se desiti, ukoliko ih prepoznam reću im Odavno vas tražim. Story about accordionist Lot of things have changed…people whom I fond of , my beloved, or someone else beloved are gone, looking for better future, new opportunities, forgetting about all that is really meaningful in life- those real values and human virtues which are priceless.. I am standing alone waiting for them to show up again on familiar places where we built memories for life. Those memories are in small things only known to us. I am thinking..maybe I will go to..maybe I will be strong enough to live all behind, or maybe I will spend my time just waiting. While I am in my thoughts people are passing with their suitcases leaving something, someone, themselves behind.. but I am still looking for those people who were worth looking for. Nowadays those people are rare or maybe they have changed, but I still have urge to look the REAL them. Maybe music will be the answer for the Lost.

Čuvari sećanja/Guardians of Memory
Priča o čuvarima sećanja Mnogo toga je iza nas, sva sećanja, znanja, zaboravi. Sve prođe tako brzo I sve stane u tako malo. Stare stvari malo koga interesuju, retko kome predstavljaju vrednost. Čuvari sećanja žive u izmaglici između dva sveta. Story about memory keepers Memory keepers are my abstract myth characters whom are guarding all the life stories which have been written.. They are made from real life substance but exist beyond reality..somewhere in parallel dimensions, waiting to be found again. waiting to be recognized as real life value .. never to be forgotten just standing on a dusty shelves as old toys.