Braća
Marko Vojnić, pulsko – zagrebački umjetnik prvi se put samostalno predstavlja u Muzeju suvremene umjetnosti Istre. Prije nepuna dva mjeseca, u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, na drugoj izložbi iz tematskog ciklusa Mentalni sklop (sljedbenik – mentor), predstavio sam tog mlađeg pulskog umjetnika zajedno s doajenom hrvatske i svjetske suvremene umjetnosti Julijem Kniferom. Takav odabir bio je uvjetovan prvenstveno Vojnićevim umjetničkim stvaralaštvom koje je vrlo slične vokacije kao i Kniferovo. Naime, oba su autora sklona konceptualno - minimalističkim postupcima lišenih ikakve narativnosti i literarnosti te teže krajnjoj redukciji likovnih elemenata. Bez obzira na generacijsku razliku ovi umjetnici sljede onaj put koji je u likovnost inaugurirao Kazimir Maljevič, a nastavili mnogobrojni umjetnici kojih je zanimala umjetnost kao ekstrat, odnosno koji su svojim brojnim likovno-estetsko-filozofskim postupcima tražili i istraživali njen bitak. Marko Vojnić na tragu je tih istraživanja, a u svojem radu neprekidno propituje iskustva brojnih avangardnih umjetnika takva usmjerenja, poput Piera Manzonia, Yvesa Kleina, Julija Knifera ili grupe Art & Language. Iz svega navedenog vidljivo je da Marko Vojnić njeguje konceptualni pristup umjetnosti, dakle prvenstveno misaoni proces koji rezultira minimalističkim, pretežno slikanim formama koje predstavljaju autorovu nadgradnju citata spomenutih umjetnika. Riječ nadgradnja ovdje moramo shvatiti isključivo figurativno, jer Vojnić u biti već reducirani umjetnički predložak svodi na njegov egzistencijalni, odnosno ikonografski minimum. Marko Vojnić svojoj je pulskoj generaciji poznat i kao gorljivi pobornik punk pokreta, a njega se ni do danas nije odrekao. Sagledavajući Markove stroge, gotovo astetski disciplinirane umjetničke postupke teško ih je povezati s buntovnim i glasnim punk pokretom, odnosno spojiti te različitosti u jednoj osobi. Ipak, ne radi se ovdje ni o kakvoj dihotomiji jer pobuna punka društveni je bunt protiv socijalnih raznolikosti i vladavine tehnokratsko korporativnih moćnika, a konceptualno promišljanje umjetnosti individualni je protest protiv institucija istih subjekata te malograđanštine i konzumerizma koje oni produciraju. Diptih Marka Vojnića Braća koji je sada prvi put izložen u Puli rječito govori o svemu izrečenom. Krajnji produkt koji korporacije već stoljećima vrlo uspješno provode je rat, a on nije zaobišao ni Hrvatsku. Markov brat bio je u vojsci, a na njegovoj maskirnoj majici Vojnić je naslikao logotip kultne Los Angeleske punk grupe Black Flag, svojevrsnu minimalističko – redukcionističku inačicu bar coda kojeg je dizajnirao njihov tadašnji basist i likovni umjetnik Raymond Pettibon. Taj logotip gotovo je identičan Kniferovim predmeandarskim kompozicijama, dakle Marku vrlo blizak. Tim diptihom Vojnić je zatvorio krug te je aplicirajući apstraktni likovni znak na najsnažniji simbol svjetske hipokrizije progovorio o potrebi jedinstvene pobune bez obzira da li je ona glasna, rušilačka i psovačka ili nastaje u samozatajnom intelektualnom promišljanju što se, između ostalog manifestira likovnim meta jezikom. (Autor teksta: Mladen Lučić)