Finale 2011 Producirani radovi Arhiva Finale 2012

 

 

 

 

Marko Tirnanić

KOPRIVA
Rad Kopriva je intervencija u cvetnim alejama na platou ispred Narodne skupštine Republike Srbije koja podrazumeva sejanje velike količine semena koprive na ovom prostoru. Video rad je dokument te intervencije. Ovaj čin koristi datu infrastrukturu, podmetanjem neželjenog korova na mesto na kome će biti nesvesno uzgajan. Kopriva predstavlja invazivni korov. Da bi se izlečilo zemljište zaraženo semenom koprive neophodan je period od najmanje četiri godine. List koprive je prekriven šupljim i oštrim dlakama, pri fizičkom kontaktu kroz njih se ispuštaju supstance koje kod ljudi i životinja proizvode neugodan osećaj ožarenosti, bola i crvenila na koži. Ovaj rad sučeljava značenja: javno i skriveno, uređeno i zapušteno, zdravo i bolesno, nežno i žilavo. Rast zasađene koprive će predstavljati ne samo simbolički, već i realni problem. Akcijom se inicira rad čije je praćenje ponuđeno publici u datom javnom prostoru. https://vimeo.com/66430288


SLOBODNA VOLJA
Ovim radom sam želeo da provociram razmišljanje o ideji slobodne volje i mogućih prostora slobode, mimo kontrole državnog aparata i propisanih moralnih normi. Rad je realizovan na lokaciji koja je pokrivena video nadzorom. Sastoji se od video zapisa zabeleženog sigurnosnom kamerom i fotografije koja nam otkriva drugi ugao, nevidljiv objektivu kamere. U ovom „mrtvom“ prostoru, neobezbeđenom i nekontrolisanom, izvedena je akcija u kojoj je petnaestoro ljudi na neki način pokušalo da prekrši zadati etički normativ. Markiranjem javnog prostora u kojem nema kontrole želeo sam da podvučem pitanje poverenja i straha, uslovljenosti i spontanosti, kao i dalji niz kontradiktornosti koji iz ovoga sledi. Razlog je postojanje potreba za prostorom koji služi kao „društveni ventil“ , suprotan orvelovsko-hakslijevskom distopiskom scenariju. Otvaram pitanje da li strah od osude može izmeniti pobude ili ih on može samosputati, saterati u “zaštićen” prostor. https://vimeo.com/43567400


MRZIM DA SAM UŠUŠKAN
Rad Marka Tirnanića, izveden na Tajlandu, prostorna je instalacija velikih razmera. U pitanju je dugačka metalna mreža koja pregrađuje prostor galerije i ometa kretanje s izuzetkom otvora u njoj koji ostavlja mogućnost prolaza. Paralelno otvoru stoje dva ogledala, simetrično postavljna, te je prodiranje nemoguće bez suočeljavanja sa sopstvenim odrazom. Umetnik postavlja ogledalo zahtevajući odnosno limitirajući opcije ogledalnog prostora i posmatračevog odraza u njemu, ne ostavljajući nam izbor nesuočavanja sa sobom. Ideja autora je u introspekciji u trenutku odluke pristajanja na kompromis, nakon potrage i žudnje za bilo kojim ulazom. Ova usaglašenost sa jedinim mogućim prolazom nagrađena je slikom sopstvenog odraza. Socijalna konotacija je čitljiva u odnosu na pretpostavljene simbole - mreža, ponuđeni pasaž, ogledalo. Uslovljavanjem, razmatra se naša spremnost na kompromis, uz prisutno upozorenje. Umetnik problematizuje nacionalne granice, zabrane pušenja u javnom prostoru, zabrane alkohola, uriniranja u javnosti, seksualne zabrane i konformističke izolacije svih onih koji se razlikuju. Blokiranje mogućnosti minimalnim sredstvima u fundamentu je pobune protiv moderne civilizacije i njenim odjekom u prostoru “bele kocke“ , prostora namenjenog konzumaciji umetnosti. Bela kocka je podeljena! Marko Tirnanić izjavljuje: „Ogledala su vrsta nadzora, međutim postavlja se pitanje ko je posmatrač a ko posmatrani. tekst za katalog Eugena Borkovskog


 

 

Web site

http://markotirnanic.com/