Strah je tako čudesna stvar

U Južnoj Africi je problem siromaštva, gladi i nezaposlenosti konstantan. Kako starosedeocima nije bilo dozvoljeno da se edukuju, tokom perioda Aprthejda,  nakon tog perioda, (od 1995.) ljudi su postali "sloboni" i "jednaki", ali bez školovanja nisu mogli da nađu posao. Nekoliko desetina generacija unazad živi na ulici, gladuje, prosi. Ko ume, pak, uspe da zaradi novac šivenjem.

Na svakom prozoru i svakim vratima, na svakoj kući nalaze se metalne šipke, koje bi trebalo da posluže kao zaštita od eventualnih provlnika, lopova, narkomana, gladnih i sličnih očajnika. Šipke i rešetke su obavezan deo pejzaža grada i konstantan su podsetnik na strah. Gde god da krenem koja god vrata da otvorim, iza ili ispred njih bi se nalazila rešetka, za koju je trebalo imati odredjeni ključ ili pozvati čuvara da je otvori. Ovo je nešto sa čime svi, sada "slobodni" Južnoafrikanci svakodnevno žive.

Jedna od intervencija koju sam radila zajedno sa stanovnicima jednog od ozloglasenijih delova grada Kejp Tauna je bila da ukrasimo/dekorišemo rešetke bilo kakvim sadžajem koji bi mogao nekom "slučajnom" prolazniku da skrene pažnju. Sadžaj za ukrašavanje šipki je bio raznoliki repromaterijal koji bi mogao da se iskoristi za šivenje.

Ideja mi je bila interakcija sa stanovnicima, pokušaj da se ublaži osećaj zatvora, iza rešetaka i da svako ko bi eventualno imao nameru da provali u kuću kako bi nešto ukrao, može da se zadovolji plenom sa rešetki i ode.

Ulice svakog grada su te koje odaju gradski duh i opisuju njegovu atmosferu. Da bismo upoznali i istražili neki grad, neizbežno je upoznavanje sa njegovim ulicama. Poznato je da su arhitekte i inženjeri (i investitori) najrelevantniji u organizovanju i planiranju gradske strukture. Medjutim, gradjani, sa svojim običajima i stilom života, za sobom neizbežno ostavljaju lični trag i tako čine teritoriju jedinstvenom; tako, detalji koje ljudi načine specifičim, ulično djubre, prostran veš, okačeni plakati, napisane poruke, grafiti itd. postaju deo kulture i estetike grada koji tako zaokružuju autentičnost i oslikavaju stanovništvo.

Ideja je bila da istažim ulice Beograda i pronadjem „poruke lične prirode”, te gradske “ukrase”, koji su vremenom nastali i tako postali evidentan deo estetike grada: imena, crteže, grafite, znakove itd. Neke od “poruka” sam i sama ostavljala.

Cilj je bio da takve ulične simbole istaknem, učinim legitimnim, odnosno vidljivim nosiocima gradske estetike, tako sto bih ih uramila gipsanim ramovima (kao imitacija drvenih/baroknih ramova za slike). Ti ramovi bi metaforično referisali na visoko-galerijski (zatvoren) prostor i elitističan, ali prepoznatljiv pristup umetnosti i umetničkom delu.

Beogradska železnička stanica je jedna od najstarijih u evropi. Može se reći da ima zavidnu istoriju i arhitekturu. Nažalost ne održavanjem, lošim kvalitetom pruga i nervoznim osobljem za šalterom i vozu, ne može se reći da privlači pozitivnu pažnju. Naprotiv voz iako najudobniji prevoz, postao je najčešće izbegavano prevozno sredstvo.

Kada sam pozvana da napravim neku umetničku intervenciju, akcenat mi je pao upravo na neprijatne situacije sa osobama za šalterom i kondukterima. Htela sam po svaku cenu da smislim nešto što njih same razveselilo, kako bi sa mušterijama/putnicima počeli da se obraćaju uz osmeh. Tako, uz možda dodatni ponos, što je stanica jedna od najstarijih, nastala je ideja da se naprave nove uniforme za kompletno osoblje na železničkoj stanici. Modeli za uniforme bili bi uzeti iz perioda početkom 19.veka, kada je stanica i nastala. Ne odoljiv šarm koji sama odeća inicira kod onoga koji je nosi, ne daje osobi drugu mogućnost osim da se osmehuje, zabavlja i bude prijatan sa drugima. Moj neki amaterski zaključak je i da bi to bila i jedna od turističkih atrakcija, gde bi ljudi namerno dolazili i odlazili vozom, ili čak samo dolazili da vide kako to sve izgleda.

Kako je železnici prioritetno ulaganje u obnovu šina i ostalih tehničkih zahteva stanice, nisu bili u mogućnosti da započnu ovaj projekat, ali su ga rado prepustili nekoliko dana. Učesnici (kondukterki i blagajnici) i dalje ga se rado sećaju, sa željom da jednom ideja zaživi..

O meni

Rođena 1978. godine u Beogradu.

Edukacija:

- srednja Škola za dizajn, Beograd

- letnja škola (“International Summer Academy of Fine Arts”, Salzburg), klasa “Intervencije u javnom prostoru”, profesor Alfredo Jaar

- letnja škola (“International Summer Academy of Fine Arts”, Salzburg), klasa “Video umetnost”, profesorka Ellen Cantor

- Fakultet likovnih umetnosti, Beograd; profesor Mrđan Bajić, odsek vajarstvo.

Grupne izložbe:

2010. "The Great Walk and More", site-specific javne umetnicke intervencije u prostoru, Kejp Taun (Cape Town), Južna Afrika

2010. Izložba finalista za nagradu "Dimitrije Basicevic Mangelos", Beograd, Srbija

2010. "Pogledi“, zvučna instalacija, Galerija 73, Beograd

2009. "Belgrade Experience: The October Salon", BM Contemporary Art Center, Istanbul, Turska

2009. "Remont u Puli", Stara tiskara, Pula, Hrvatska

2009. "Beograd: Ne mesta. Umetnost u javnom prostoru", Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd

2008. Sistem Binario, javne intervencije na Železničkoj stanici Beograd, Belef, Beograd

2008. "Dez org ++", izloba lanova dez orga i umetnika po izboru lanova dez orga, Smederevo

2007. 30. Jalovička likovna kolonija; Galerija Narodnog Muzeja, Šabac

2007. "Dez Org Yu Today", Koreja Teatar, Lecce, Italija

2007. "40 Hercegnovski zimski salon", Galerija Josip-Bepo Benković, Herceg Novi

2006. "Zoom to fit",art group "Dez.org", Galerija Ozon; Beograd

2006. "Izložba mladih 2006.", Nish Art Foundation; Beograd

2006. "Progresivne nade", intervencije u javnom prostoru, ulica Cara Lazara, Beograd>

2006. "Izložba mladih 2006.", Nish Art Foundation; Niš

2005. "Border Disorder", internationala izložba, SKC, Beograd

2005. "Beograd-Belgrade, just visiting" izlozba beogradskih umetnika, Kunstraum Walcheturm, Switzerland

2005. "Welcome to Avlija", Etnografski Muzej, Beograd

2005. "Young Visual Artists Awards from Croatia, Chech Republic, Kosovo, Macedonia, Serbia and Slovakia", Prag, Češka Republika

2005. 10to Bijenale "U svetlosti Milene Barili", Požarevac

2005. Bijenale mladih umetnika, Herceg Novi, Crna Gora

2004. "Border Disorder", Aarhus, Danska

2004. Retrospektivna izlozba Galerije Doma omladine, Beograd

2004. "20+Timisoara=Art", Festival Of Young Creation, Temišvar, Rumunija

2004. "Kontinentalni doručak", Oktobarski salon, Beograd

2004. Jugoslovensko bijenale mladih umetnika, Vršac

2004. "Čudna tačka tenzije", Bijenale mladih, Cetinje

2003. "Video-Personal expression", izložba video radova, Salzburg, Austrija

2003. Izložba studentskih crteza i male plastike, Galerija Doma omladine, Beograd

2002. "Räder im Fluss; 10 projekata za grad Salzburg", Festung Hohensalzburg, Salzburg, Austrija

Samostalne izložbe:

2011. (u pripremi) "Nada", javne intervencije u saradnji sa preduzećem Gradska Čistoća, Beograd

2010. "Bermude“, serija slika "Upoznavanje", Umetnički centar UBSM, Beograd

2009. "Strah od bele kocke", instalacija skulptura, Galerija Remont, Beograd

2007. "Building Body/Building Identity", Institut Culturel Roumain, Pariz, Francuska

2006. "BRE!ND", intraktivna instalacija, Galerija Doma omladine, Beograd

2004. Instalacija skulptura i printova "Bića/Creatures", Galerija Doma omladine, Beograd

Dodatne aktivnosti i nagrade:

2010. Thupelo Workshop, umetnička radionica za javnu i socijalnu umetnost, Kejp Taun, Južna Afrika

2008. Član i jedan od osnivača interaktivnog umetničkog prostora "MUZEJ", (Brankova 19, Beograd)

2007. Učestvovanje na 30.toj Jalovičkoj likovnoj koloniji

2007. Član grupe umetnika i arhitekata "Poligon"

2006. Koordinator umetnicke akcije "Delo na telu/Body Akt" na EXIT festivalu

2006. Urednik umetničkog programa Festivala slobodne kuture

2006. Član umetničke grupe "Dez.org"; www.dezorg.net

2005. Radionica "Real Presence", gost na otvaranju Bijenala u Veneciji, Italija

2005. Nagrada za rad "Po-vezivanje" na Bijenalu mladih umetnika, Herceg Novi, Crna Gora

2004. Radionica "How to send a message", sa umetnicom Milicom Tomić, Helsinki, Finska

2004. Radionica "Speek Up!"; organizatori Branislav Dimitrijević i Mika Hanula, Beograd

2003. Radionica "Konkurs" sa umetnicima Jelicom Radivojevic i Dejanom Andjelkovicem, Beograd

2003. Nagradna školarina (za International Summer Academy of Fine Arts in Salzburg), kao nagrada za najbolji rad iz prethodne 2002.godine, u klasi “Intervencije u javnom prostoru”

 

Web site